Wolfiana

Zašto je način na koji razgovaramo sa decom zaista važan?

Razgovor majke i bebe
Foto: https://firstedventures.com/

Moguće je da postoji jednostavan način da se mozak kod male dece aktivira, sa dugoročnim rezultatima.

Razgovor se brzo završava kada pričamo sa novorođenčetom jer ne dobijamo odgovore od njih. Neće se rastužiti kad im kažete da će padati kiša ili se nasmejati kad ispričate vic.

Istovremeno, te prve nedelje nakon porođaja obavijene su oblakom iscrpljenosti. Bebe uglavnom ne spavaju kad bi trebalo, što znači da ni roditelji, a posebno majka, ne može da spava. Nije ni čudo što “razgovor” sa bebom ne može da teče.

Nekoliko meseci kasnije, kako bebe počinju da reaguju brbljanjem i kikotanjem, postaje lakše. Ali studije pokazuju da neki roditelji još uvek ne razgovaraju mnogo sa decom i da to može imati trajne negativne posledice – posledice čak vidljive u mozgu.

Siromašni vs. bogati – finansijski ili konverzacijski?

Sredinom devedesetih došlo je do zabrinjavajućeg otkrića o snažnoj razlici u jezičkim postignućima kod dece. Istraživači Betty Hart i Todd Risley išli su u domove porodica iz različitih socioekonomskih grupa, provodeći sat vremena svakog meseca snimajući ih tokom više od dve godine.

Analizirajući podatke, otkrili su da deca iz najsiromašnijih sredina čuju jednu trećinu reči na sat od dece iz porodica sa višim prihodima. Kako vreme bude prolazilo, sugerisali su da će, dok deca budu navršila četiri godine, postojati jaz od 30 miliona reči između dece iz siromašnih sredina u poređenju sa decom u bogatijim, profesionalnim porodicama.

Međutim, ova studija je bila daleko od idealne, što treba naglasiti. Radili su na malom uzorku i nije jasno da li je jaz između reči toliko velik koliko su istraživači prvi put sugerisali. Drugi kritičari su od tada pokazali da deca sa niskim primanjima čuju mnogo više reči nego što su Hart i Risley pretpostavili, kada se uzme u obzir jezik koji slušaju iz razgovora u kući i van nje. Opet, odgovarajući na ove kritičare, druga grupa je istakla da mala deca nemaju koristi od celodnevnog razgovora o temama od interesa za odrasle.

Ako ovaj „nedostatak reči“ postoji, to je problematično, jer je poznato da je jezik jedan od najvažnijih pokazatelja kako ćete postupati kasnije u životu, od najranijih školskih godina do univerziteta, i na kraju u vašoj karijeri. Da biste čitali, naučili osnovne brojeve i čak artikulisali sećanja, potreban vam je jezik.

„Ako fond reči nije zadovoljavajuć, dete već započinje trku iz pozadine“, kaže Kathy Hirsh-Pasek, koja rukovodi Temple University Infant Language Laboratory u Filadelfiji.

Foto: NeuroscienceNews.com

Ovo zaostajanje se takođe odigrava u mozgu. Neuronaučnici su sada u stanju da pokažu kako mozak reaguje na ranu izloženost jeziku. Jedna grupa, koju je predvodila Rachel Romeo, neuronaučnica i patolog govornog jezika u dečjoj bolnici u Bostonu, pokazala je da konverzacijske interakcije mogu imati vidljivu korist na razvoj mozga. Njen tim je snimao razgovore u porodičnim domovima prateći i količinu jezika kojem su bili izloženi kao i broju interakcija (aktivnog vođenja razgovora). Deca koja su imala više interakcija, bila su bolja u zadacima razumevanja jezika.

Ova deca su takođe imala jače veze sa belom masom u mozgu u dve glavne oblasti važne za jezik, koje bi mogle da povećaju šansu za ubrzavanjem obrade podataka u tim oblastima. To pokazuje da interakcija u razgovoru doprinosi razvoju mozga. „Otkrili smo da je više razgovora povezano sa jačim vezama na ovom putu, što se pak odnosilo na jezičke veštine dece“, kaže Romeo.

Kvalitet ili kvantitet razgovora?

Zaista, veliki broj dokaza pokazuje da nije pasivno saslušanje – ili čak količina reči kojima je dete izloženo – najvažnije. Umesto toga, važan je kvalitet razgovora. Odnosno razgovor koji zahteva slušanje i odgovaranje. To je ono što Hirsh-Pasek i njena dugogodišnja saradnica Roberta Golinkoff nazivaju „razgovornim duetom“, jer „ne možete da pevate sami“. Zapravo, drugo istraživanje je pokazalo da ako razgovor prekida telefonski poziv, na primer, dete ne uči novopredstavljenu reč, ali će je naučiti ako razgovor ne bude prekinut.

Tim naučnice Romeo je otišao korak dalje u maloj dodatnoj studiji koja je pomogla roditeljima da shvate važnost razgovora koji se odvijaju po redosledu. U ovoj grupi su otkrili porast sive mase u jezičkim i socijalnim regionima dečjeg mozga.

„To nije slučajno“, kaže ona. Logično je da se socijalna i jezička područja mozga „spajaju“ u tim odnosima dete-roditelj, jer jezik predstavlja osnovu za naše društvene odnose, a oba su od ključne važnosti za to kako učimo. „Imamo tu ljudsku želju za komunikacijom“, kaže ona. „Povrh toga, mi gradimo svoje jezičke veštine i te jezičke veštine daju osnovu za višu spoznaju“.

Roditelji i dete – dva mozga u jednom

U međuvremenu, druga grupa, u Princeton Baby Lab, nadgledala je mozak beba i njihovih roditelja i otkrili su da, kada se roditelji uključe u interaktivnu igru sa bebama, poput pevanja ili čitanja, njihovi obrasci aktivacije mozga počinju da se približavaju. “Drugim rečima, njihov mozak se „spaja“, objašnjava Elise Piazza, vodeći autor sa Instituta za neuronauku Univerziteta Princeton.U drugim situacijama kada su učestvovali u odvojenim aktivnostima, „neuronski sinhronitet“ između njihovih mozgova je nestao”, kaže ona.

„Kao da se toliko prilagodite da ne delujete kao dvoje ljudi, već kao jedan. Tu verujemo da se učenje pojačava i odvija i to je ono čemu razgovor doprinosi“, kaže Hirsh-Pasek o istraživanju.

 —-

Original: Why the way we talk to children really matters

Prevod: Wolfiana.com

1 thought on “Zašto je način na koji razgovaramo sa decom zaista važan?”

  1. Pingback: Da li socioekonomski status utiče na razvoj mozga kod bebe?

Leave a Reply